...U suvremenoj kulturi koja do ekstrema ističe vizualno i virtualno, um i tijelo postali su odvojeni subjekti koji se međusobno isključuju. Potencijal ljudskog tijela kao kognitivnog subjekta, sa svim svojim osjetilima, postaje neprepoznatljiv. Iako je fizički izgled idoliziran zbog seksualne privlačnosti i privilegiranosti socijalnog statusa, uloga tijela u razumijevanju fizičkog svijeta, kao i stanja ljudskog duha, potpuno je podbacila. Naravno, današnji ideal ljepote i kultura tijela plivaju na površini i temelje se uglavnom na efemernoj vizualnoj pojavi. Unutarnji, iskustveni osjeti i doživljaji ostaju nevidljivi i stoga nevažni, a vizualni izražaji su ti koji dominiraju našom ekonomijom doživljaja. Svjedoci smo svakodnevnog utjecaja slika koje proizvodi logo-industrija putem bezbrojnih oblika medijskih poruka. Činjenica da smo jednodimenzionalni , osjetilno govoreći, ne uklapa se u sliku suvremenog, naprednog i umreženog društva kakvo želimo biti.